APSS se preselio u Porto Montenegro, Tivat i to je bila prva vijest u vezi sa ovogodišnjim APSS-om. Iz APSS-a je više puta došla informacija da žele promjenu lokacije, da traže inspiritivan prostor pa izgleda da su našli jedan još inspirativniji od zatvora – Synchro zgradu! Jer sudeći po onome što se sredinom septembra moglo vidjeti na njihovom instagramu, facebooku ili uživo, APSS je ostao na vrhuncu zadatka.  Druga vijest je da su ove godine Kosmos arhitekte vodile ljetnju školu sa APSS timom, i ko prati njihov rad zna da je ovo sigurno bilo zanimljivo APSS ljeto.

APSS 2018 program, sa temom Crossing Temporary, u kontekstu problema mobilnosti, nastavio je da istražuje pitanje privremenog u arhitekturi. APSS je svakako ostao u Boki jer je tema mobilnosti izuzetno fokusirana na ovo područje. O relevantnosti teme ovogodišnjeg APSS-a upravo govore organizacije i partneri ispred kojih su na Panelu „Izazovi održive mobilnosti u Boki Kotorskoj“ govorili: UN Resident Coordinator – Fiona McCluney, Giovanni Dannielli, Direktor marine Porto Montenegro – Tony Browne, Tatjana Jelić – sekretarka Sekretarijata za zaštitu životne sredine i energetsku efikasnost Opštine Tivat, kao i predstavnici Ministarstva saobraćaja i pomorstva. Na Press konferenciji koja slijedi nakon panela je govorio i Aivo Orav, šef EU Delegacije u Crnoj Gori jer na APSS-u je ujedno obilježena i Evropska nedjelja mobilnosti.

A što je zapravo problem mobilnosti u Boki? Izuzetno velike saobraćajne gužve koje više nemaju veze sa sezonom jer traju tokom cijele godine? Nedostatak pješačkog saobraćaja između gradova, između naselja, u gradovima? O biciklističkim stazama da ne govorimo. Pa kad je riječ o održivom razvoju, a o tome često pričamo, na što se u stvari misli? Javni transport na vodi je nekad bio predviđen u planu Južnog Jadrana – što je sa tim danas? Sve su to pitanja o kojima su učesnici ovogodišnjeg APSS-a davali svoje mišljenje.

Ovo su bile polazne teme za studente ali od njih, kako kažu iz APSS-a, nisu bila očekivana rješenja već je njihov zadatak bio da adresiraju problem. Kroz terenski obilazak, analiziranje, preispitivanje, promišljanje i konsultovanje sa mentorima, studenti su na dnevnom nivou prolazili kroz niz procesa, a nakon svakog se odgovor na problem – konačna struktura koja će biti materijalizovani odnos studenata prema problemu, kristalizovala i dobijala konačne obrise.

Nakon sedam dana rada, 27 studenata iz 12 zemalja je predstavilo konačne radove i proces kroz koji su prošli, a izložba je bila otvorena 14. septembra u zgradi Synchro. Prošle godine izložba se sastojala od 12 instalacija napravljenih pomoću kanapa i kažu da je ovu izložbu u Starom zatvoru u Kotoru za mjesec dana vidjelo oko 2800 posjetilaca. Ove godine, instalacije su bile privremene ali ponovo veoma zanimljive.

Iste večeri je bilo održano i predavanje Vedrana Mimice sa promocijom njegove knjige „The Berlage Affair“. U knjizi, koja odražava njegova zavidna pedagoška, kulturološka i intelektualna iskustva i dostignuća, Mimica, između ostalog, govori i o obrazovnom naslijeđu Berlage Instituta kroz niz specifičnih istraživačkih projekata studenata, a koji se tiču modela globalne urbanizacije, urbane transformacije u tranzicionim, post-socijalističkim demokratijama.