Industrijsko društvo dominantno transformisano u informaciono ima mogućnost da u virtuelnom prostoru istražuje, kreira i modifikuje realne arhitektonske i urbanističke prostore kroz različite tehnološke alate. Ti alati se intenzivno transformišu i unapređuju, paralelno otvarajući prostor kompleksnijim istraživanjima identifikacije, razvoja i održivosti prostornih praksi. Elektronski mediji i digitalne tehnologije već ostvaruju daleko veće domete od bilo koje prethodne revolucije. Virtuelni prostor, kao dominantni generator društvenih transformacija, će doprinijeti redefinisanju i unapređenju konvencionalne paradigme istraživanja prostornih praksi gradova u 21. vijeku. u procesu revitalizacije postojećih i produkcji novih prostornih praksi savremenog grada. U tom kontekstu, studije slučaja na primjeru Podgorice u ovom istraživanju, poslužiće kao primjer hibridnog modela teorijskog i praktičnog istraživanja prostornih praksi.

PDF: APSTRAKT