Royal Gardens

Autori: Branislav Mitrović, Jelena Kuzmanović
Saradnici: Siniša Tatalović, Danijela Bakić 

Autor fotografije: Relja Ivanić

Namjena: Poslovno apartmanski kompleks
Površina: 14.500 m2
Godina: 2018.
Lokacija: Budva

Poslovno apartmanski Royal Gardens se nalazi na eksponiranoj pristupnoj lokaciji prema najužem gradskom jezgru i starom gradu Budva, u neposrednoj blizini marine i gradske luke „Pizana“. Između objekta i šetališta uz obalu, nalazi se gradski park, pa tako objekat pripada nizu građevina koji se, počevši od zidina Starog grada, prostiru u prvoj liniji fronta prema moru, sa direktnim pogledom na luku i marinu. Objekat zauzima površinu celog bloka, kao kompaktna funkcionalna celina između Trga Republike i ulica Mila Milunovića i Slovenske obale. Postament ima poligonalnu geometrijsku formu koja prati regulaciju i građevinsku liniju na parceli, dok je kroz gornji, etažni deo objekta (od 1. do 11. sprata) oblikovana zalučena geometrijska forma koja asocijativno upućuje na arhitekturu broda, sa posebno naglašenim horizontalnim elementom paluba-terasastih platformi. Zakrivljena linija fasade koju čine ograde terasa, meandrira na delu prema moru, a kulminira kružnom formom na uglu prema ulici Mila Milunovića, stvarajući akcenat ugaonog elementa na nižem korpusu objekta prema kružnom toku, na pristupnoj saobraćajnici ka centru grada.

Autori su želeli da u urbanističkoj gustini centra Budve, gde uglavnom niču objekti od stakla i betona, postignu drugačiji prostorni koncept koji svojom arhitektonikom forme i strukturalnom organizacijom prostornih nivoa unosi novi kvalitet i dubinu u zatečeni kontekst. Pored zaobljenosti brodske forme i beline mediteranskog zdanja, duboke terase sa zelenim baštama treba da naglase i apostrofiraju senzibilitet primorskog ambijenta kroz savremenu interpretaciju horizontalnih vrtača-bašta. Pogledom sa mora, iz marine, sagledava se horizontalnost belih traka ograde koje su prekinute dubokom senkom ispunjenom zelenlom, čime je ubedljivo minimiziran gabarit objekta i postignuto da njegova kontura „nestaje“ utapajući se na fonu brda Spas. Volumen zgrade je razbijen prostorno-programskom strukturom koju grade jake terase u kojima se ogledaju sve karakteristike primorskog ambijenta: oštrina i kontrast, belina nasuprot dubokoj senci, zelenilo i život na terasi, horizontalno razbijanje vertikalne mase, širok pogled prema pučini. Tako su strukturalnost i identitet mediteranskog predela istovremeno sadržani u arhitektonskom konceptu objekta koji u sebi produžava prostor i daje urbanoj lokaciji karakter mesta.

Kvalitet stambenog prostora je time dodatno unapređen: svaka stambena jedinica je orjentisana prema moru i ima duboku nadstrešnicu za odbranu od jakog letnjeg sunca, kao i element autohtonog primorskog zelenila, mimoze, oleandra, lavande ili limuna, koje uokviruje pogled u liniji samih terasa čija se površina deli na popločani i travnati deo. Sa naglaskom na ozelenjenoj terasi kao palubi broda, prožimanje spoljašnjosti i unutrašnjosti je aktivirano u oba pravca. Arhitektonski konept je postavio naglasak na ozelenjenim horizontalnim platoima kao primarnoj ideji izgleda kuće. Suština ovakve prostorne koncepcije je da u preterano izgrađenom i zgusnitom okruženju centra Budve, izgradnjom novog objekta ne poveća dodatno to građevinsko i vizuelno „zagušenje“, već da, uprkos nezanemarljivom gabaritu, stvarajući kaskade zelenih terasa i ozelenjavajući doslovno sve horizontalne površine, započne vraćati gradu deo oduzetih zelenih zastora iz partera, a njegovim fasadama dubinu i transparentnost unutrašnjih prostora. Ovi zeleni zastori, koji su poređani po visini i kaskadiraju do vrha, stvaraju utisak visećih vrtova, što bi mogao da bude osnovni moto objekta. Autori su smatrali da prihvatanje ovako pionirskog poduhvata može da kroz buduću, sličnu praksu, vrati gradu deo potrošenog prirodnog prostora.