Projekat enterijera / Gostiona 1925 / je nastao u saradnji sa timom investitora Culture Club Podgorica iz Bokeske ulice u Podgorici.

Ideja je da se ponudi novi savremen prostor u jezgru starog dijela grada, sintezom postojeceg prostora i projektog zadatka. Kako vec Culture Club Podgorica bastini staro jezgro grada sa posebnom paznjom prema starom naslijedju prilikom otvaranja ugostiteljskih objekata ovo je bio jos jedan zajednicki izazov.

Rijec je o potpunoj rekonstrukciji kuće iz perioda 1928godine, radjena u tada masovno koriscenom konstruktivnom sistemu. Debeli kameni zidovi od 60-70cm I jaka drvena tavanica takozvani kara tavan.

Prenamijena kuce, jedna stara podgoricka kuca koja je do skoro imala duh stambene zajednice, vise porodica na jednom mezaninu, jednom ulazu, sada postaje nesto sto treba biti dostupno za javnost, tako se I od strane investitora stvorilo ime Gostiona.

Kako je kuca u centru grada, a prostor se nalazi na prvom spratu, ispod kojeg lokali tokom dana rade punim kapacitetom bilo je potrebno postaviti jasnu dinamiku radova o nesmetanom renoviranju i izmjeni namjene, a da ne utice na okolinu.

Ispitivanjem saznajemo da je potrebno ojacati I promijeniti postojecu plocu izmedju prizemlja I sprata, kao I zavrsnu plocu tavana. Kako sam vec pomenuo da prizemlje nije bilo u sluzbi prvog sprata, odlucili smo se na instalaciju I profila kako bi nesmetano mogli oformiti betonsku tavanicu bez ikakvih uticaja na prizemlje.

Nakon ojacanja tavanice, demontirali smo tavanicu iznad I izradili novu, istom metodom. Nakon toga su uslijedili tavanski zavrsni radovi I krov.

Tokom grubih radova potrebno je bilo uvesti potpuno nove instalacije I kanalizaciju, jer je kuca iz perioda 1928god.  tako da I nije bila bas infrastrukturno podrzana.

Dovodjenjem instalacija oformljen je prostor za intervenciju, svakako da se vodilo racuna da sve sto je konstruktivno uradjeno bude iskreno I ima enterijersku zavrsnu dimenziju.

Veci dio enterijera je custom made, od keramike, obloge, tehnike Matteo Brioni, stolova, rasvjete, itd.

Uvodjenje bijelog teraca kao materijala je poseban dio u ovom projektu, gjde sam sa lokalnim majstorima razradio sistem vertikalnog nanosenja koji je nepoznanica, izlivanje modularnih ploca za vertikalnu oblogu. Teraco umivaonik, kao glavna cesma kuce, memorijalna da asocira na jedinstvo koje je nekada vladalo u kolektivnom stanovanju ove kuce, je postavljeno na prometnom mjestu I daje teziste u prostoru.

Predanost da se svakim danom otkrivaju zidovi 30tih 40tih godina, su doveli do toga da enterijer postane iskren I netaknut u neku mjeru koliko je kontekst upotrebe dozvoljavao. Zidovi su ostali sa nekoliko primjera dizajna tih godina, dok smo u operativnu visinu od 1m uradili glinenu tehniku sa lokalnim dizajnom poznatog heklanog / milje materijala, utiskivanjem u malter I perdasenjem dobijam teksturu koja ima dizajn, a monohromatski je jer se ne istice drugim bojama I suvisnim detaljima.

Na kraju pripadajucim slaganjem elemenata I materijala kreiran je prostor koji ima svoj novi indetitet oslanjajuci se na memoriju zatecenog prostora.